Postoji samo jedna osoba za koju je Isus rekao da je se sjećamo, osim Njega samoga. "Sjećajte se Lotove žene." (Luka 17: 32). Zašto baš nje? Na prvi pogled čini se da je njezin jedini grijeh bio to što se okrenula. Ali biblijski kontekst otkriva mnogo dublju sliku. Hebrejski glagol koji se ovdje koristi označava više od običnog pogleda. U ovom kontekstu riječ je o pogledu koji otkriva usmjerenost srca- tj. o srcu koje se vraća onome što je tijelo već ostavilo iza sebe. Drugim riječima, njezino je tijelo napustilo Sodomu, ali je njezino srce još uvijek ostalo u Sodomi. To je upozorenje i nama. Možemo fizički napustiti grijeh, stari način života ili čak religioznost, a da naše srce i dalje čezne za onim što smo ostavili.
Zanimljivo je da Knjiga Mudrosti 10: 7 opisuje stup soli kao "spomenik nevjernoj duši". Bez obzira prihvaća li netko tu knjigu kao dio svoga kanona ili ne, ona pokazuje kako su Židovi nekoliko stoljeća prije Krista razumjeli ovu priču. Još je zanimljivije da židovski povjesničar Josip Flavije piše kako je u svojem vremenu osobno vidio stup za koji se vjerovalo da je Lotova žena (Antiquitates Judaicae 1.203). Ne možemo danas potvrditi da je to doista bio isti stup, ali to pokazuje koliko je snažno ovo upozorenje živjelo u židovskoj svijesti.
No Isus ovu priču ne spominje dok govori o Sodomi. Spominje je dok govori o svome dolasku, jer najveća opasnost nije uvijek ono što je ispred nas. Ponekad je najveća opasnost ono za čim naše srce još uvijek potajno čezne, premda smo to fizički ostavili iza sebe. Koliko je to ozbiljno upozorenje! Možemo fizički izaći iz Egipta, a da Egipat nikada ne izađe iz nas. Možemo napustiti stari život, a da stari život nikada ne napusti naše srce. Sjećajte se Lotove žene, Gospodin dolazi. Neka vam srce bude ondje kamo idete, a ne ondje odakle ste izašli. Blagoslovljen vikend 🔥
Komentari čitatelja