Misao dana
Često ovaj stih zamišljamo na slijedeći način: pakao napada, a Crkva se očajnički brani. Promislite malo bolje… Vrata nisu napadačko oružje – vrata služe obrani i zadržavanju onoga što je iza njih.
U tom smislu, Isus ne prikazuje Crkvu koja se skriva iza zidova i pokušava preživjeti napade tame. On govori o Crkvi koja napreduje, a vrata pakla nisu dovoljno snažna da je zaustave.
Mi nismo pozvani samo čuvati ono što imamo. Pozvani smo ići tamo gdje vlada tama, naviještati Radosnu vijest, oslobađati zarobljene i osvajati ljude, gradove i nacije za Krista.
Crkva nije u defenzivi. Crkva napreduje. Mi se ne branimo se od vrata pakla – mi ih rušimo.
Ovdje odjekuje i drevno obećanje dano Abrahamu: „Tvoje će potomstvo zaposjesti vrata svojih neprijatelja.“ (Post 22,17)
OD ABRAHAMA DO CRKVE, VRATA NEPRIJATELJA NISU POZIV NA POVLAČENJE, NEGO GRANICA KOJA NE MOŽE ZAUSTAVITI BOŽJI NAROD.
Vrata pakla neće zaustaviti Crkvu koju Krist gradi!
Blagoslovljen vikend 🔥
- Jesmo li kao Crkva postali toliko zaokupljeni čuvanjem onoga što imamo da smo zaboravili osvajati ono što je još u tami?
- Pred kojim smo „vratima pakla“ prestali vjerovati u snagu Radosne vijesti?
- Ako vrata pakla ne mogu zaustaviti Crkvu koju Krist gradi – što je onda zaustavilo nas?
Komentari čitatelja