U Korintu su se pojavili ljudi koje Pavao ironično naziva „nadapostolima“ (grč. hyperlian apostoloi – „superapostoli“, 2 Kor 11,5). To su bili propovjednici koji su neprestano isticali svoj duhovni životopis kako bi zadivili Crkvu.

U grčko-rimskom svijetu samopromocija je bila gotovo sport. Tko je želio steći ugled, izlazio bi pred ljude i nabrajao svoje titule, podrijetlo, uspjehe, vizije i autoritet. Čast je bila valuta, a ljudi su je stjecali govoreći glasno o sebi. Ti „nadapostoli“ činili su upravo to.

Zato Pavao odlučuje ući u njihovu igru i okreće priču naglavačke. Umjesto da nabraja uspjehe, On nabraja patnje. Umjesto da pokazuje svoju snagu, On pokazuje ono što bi većina sakrila. Govori o brodolomima, gladi, žeđi, bičevanjima, tamnicama, progonstvima i slabostima. Ono čime su se nad apostoli hvalili, Pavao bi skrivao. Ono što su nad apostoli skrivali, Pavao je smatrao dokazom Božje milosti.

Dok su oni pokazivali svoje medalje i dičili se snagom, Pavao je pokazivao svoje ožiljke i hvalio se slabostima. 🔥