Misao dana

Svatko od nas kroz život nosi svoj osobni križ. Križ može predstavljati patnju koju nismo izabrali. Može predstavljati bol koju ne možemo objasniti. Može predstavljati gubitak onoga što smo voljeli. Može predstavljati razočaranje u ono za što smo vjerovali da će završiti drukčije. Može predstavljati nepravdu koju nismo zaslužili. Može predstavljati teret koji nitko drugi ne vidi. Može predstavljati ranu koju nosimo godinama. Može predstavljati nemoć- trenutak kada više ništa ne možemo popraviti. Može predstavljati rastanak koji nismo bili spremni prihvatiti. Može predstavljati šutnju neba kada molimo, a odgovor ne dolazi.

Najteži dio križa jest pitanje na koje nemamo odgovor. To je pitanje: ZAŠTO? Zašto se ovo dogodilo? Zašto baš meni, njemu ili njoj? Zašto baš sada? Zašto ovako? Zašto Bog nije spriječio? Zašto molitva nije završila onako kako smo željeli? Na sahranama se često pojavi upravo taj veliki upitnik. I ponekad je najpoštenije priznati: ne znam. Ne znam zašto se neke stvari događaju. Ne znam zašto Bog neke stvari spriječi, a neke dopusti. Ne znam zašto jedna molitva završi čudom, a druga suzama…

Zanimljivo je pogledati kako Biblija govori o tom našem pitanju "zašto". Jedan od glavnih hebrejskih izraza za "zašto" jest lammah. Sastavljen je od le - "za", "prema", "zbog" - i mah - "što". Iza pitanja lammah (zašto) može stajati pitanje o razlogu: "Zašto se ovo dogodilo?" Ali može stajati i pitanje o svrsi: "Zbog čega? Čemu sve ovo? Kome se nešto slično već dogodilo?"

I možda upravo tu počinje put vjere. Jer postoje dva načina na koja možemo nositi svoje "zašto". S jedne strane možemo pitati: "Zašto? Što je uzrok ovome?" S druge strane možemo pitati: "Zbog čega? Može li Bog čak i iz ovoga izvesti nešto što ja danas ne mogu vidjeti?" No, postoje trenuci kada moramo priznati da nemamo odgovor. Pred nekim križevima sva naša teologija, iskustvo i ljudska mudrost moraju utihnuti. I upravo ovdje dolazimo do nečega nevjerojatnog: "Zašto" nije pitanje nevjere. Jer je i Isus na križu postavio to isto pitanje:

"Bože moj, Bože moj, ZAŠTO si me ostavio?"

Isus citira Psalam 22, gdje u hebrejskom tekstu stoji upravo riječ lammah- zašto. To znači da se Bog ne sablažnjava nad našim upitnicima.

Vjera ne znači da nikada ne pitamo zašto. Vjera ne znači da razumijemo sve što nam se dogodilo. Vjera ne znači da za svaku tragediju imamo teološko objašnjenje.

"Vjera znači da čak i kada nemamo odgovor na svoje 'zašto', još uvijek možemo reći: 'BOŽE MOJ.'"

Pogledajte Isusove riječi: "Bože moj, Bože moj, zašto...?" Postoji upitnik. Postoji bol. Postoji osjećaj napuštenosti. Postoji pitanje bez trenutnog odgovora. No prije pitanja "zašto" stoje riječi: "Bože moj."

"Isus je postavio pitanje, ali nije izgubio odnos. Upitnik je ostao - Odnos nije nestao."

To je jedna od najdubljih definicija vjere. Vjera nije život bez upitnika, a nijedan upitnik nije veći od križa. I na križu je odzvanjalo jedno veliko „ZAŠTO?“. Iza tog „Zašto“ stajao je Bog. Zato priča nije završila upitnikom nego uskrsnućem. Iza križa postoji uskrsnuće. Iza groba postoji život. Iza našeg upitnika stoji Bog. Blagoslovljen vikend 🔥

Komentari čitatelja

Zadnji tekstovi
Oprost — čuvar tvoga spasenja
Zadnji tekstovi
Oprost — čuvar tvoga spasenja
Želim s vama podijeliti jedno svjedočanstvo. Nije to plod moga razmišljanja niti pametna misao koju sam negdje pročitao — to je Riječ koju sam primio i koju mi je onda samo Pismo potvrđivalo, redak za retkom. Za mene je to osobno najveće blago koje sam od Gospodina primio. Čuvam ga. I dijelim ga sa svakim tko ga želi....
Crkva — tako uobičajena riječ, a tako nepoznata stvarnost
Zadnji tekstovi
Crkva — tako uobičajena riječ, a tako nepoznata stvarnost
postoji riječ koju izgovaramo gotovo svaki dan, a da o njoj gotovo nikada zaista ne razmišljamo. Izgovaramo je kad kažemo „idem u crkvu", kad kažemo „naša crkva", kad se predstavljamo drugima i kažemo kojoj pripadamo. Riječ je tako uobičajena da smo prestali postavljati pitanje koje bi trebali postavljati svaki put kad je izgovorimo: što ona uopće znači?...
Novosti
Danas smo napravili prvi veliki milestone. -srijeda, 19. kolovoza 2026.
Novi zavjet je preveden. Krenuli smo 24. srpnja, a danas, 19. kolovoza, završili smo Novi zavjet. Dakle, trebalo nam je 26 dana, prosječno nešto više od 300 stihova dnevno i oko 234 radna sata. Od toga je, unatoč svoj tehnologiji koja nam je danas dostupna, oko 60 sati bilo čistog, old-school ljudskog uređivanja, čitanja, provjeravanja i donošenja odluka.
Akordar – Vaš novi asistent za glazbene probe! -ponedjeljak, 17. kolovoza 2026.
Danas smo završili jedan neobičan, ali meni iznimno drag zadatak! Za naš portal, koji između ostalog služi za proučavanje Biblije, upravo smo dodali nešto potpuno novo – Akordar, alat koji služi za pripremu, proučavanje i izvođenje glazbe!
Nakon jučerašnje najave revolucionarnog hrvatskog projekta za proučavanje Biblije, maratonski rad na obradi teksta već donosi prve, opipljive plodove. Prva velika faza, nakon mjesec dana rada je završena – sva četiri evanđelja (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu) sada su potpuno otvorena i dostupna javnosti za dubinsko istraživanje!
Revolucija u proučavanju Biblije -petak, 7. kolovoza 2026.
U Hrvatskoj pokrenut jedinstveni alat za dubinsko istraživanje Svetog Pisma. U vremenu kada nam je većina informacija dostupna na klik miša, proučavanje Biblije u Hrvatskoj upravo je dobilo svoju dugoočekivanu digitalnu nadogradnju.