Misao dana
Postoji jedna mala riječ u ovom tekstu koju ne smijemo previdjeti: AKO. „Ako dvojica od vas… jednodušno zamole…“ Ponekad se ponašamo kao da je taj „ako“ u Božjim rukama. Molimo Boga da učini nešto što je On zapravo povjerio nama.
Zapamtite ovo: „Ako“ nije ključ u Božjim rukama. To je ključ u našim rukama. Bog nas neće prisiliti na jednodušnost. Neće nas prisiliti da oprostimo. Neće nas prisiliti da spustimo svoje zidove. Neće nas prisiliti da izaberemo brata umjesto vlastitog ponosa. To je naš izbor. Zato bih volio da razmišljamo o tri stvari:
- Ako je UVJET. Postoje obećanja uz koja je Bog vezao određeni uvjet. Ovdje uvjet nije mnoštvo ljudi, glasnoća molitve niti savršenstvo onih koji mole. Uvjet je jednodušnost. Isus pridaje ogromnu vrijednost ljudima koji mogu stati zajedno pred Oca kao jedno.
- Ako je IZBOR. Jednodušnost se ne događa slučajno. Moramo je izabrati. Moramo odlučiti što nam je važnije: biti u pravu ili sačuvati brata i sestru; dokazati svoju poziciju ili sačuvati zajedništvo; pobijediti u raspravi ili pobijediti raskol. Postoje stvari za koje se molimo Bogu, a Bog čeka da mi donesemo odluku. Jednodušnost je Božja volja, ali naš izbor.
- Ako je PRILIKA. Postoje prilike koje treba zgrabiti. Možemo toliko dugo braniti svoje pozicije, njegovati svoje povrede i graditi svoje zidove da propustimo ono što je Bog želio učiniti kroz naše zajedništvo. Isus nije rekao: „Gdje se svi slažu oko svega.“ Rekao je: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam ja među njima.“ Jednodušnost ne znači da smo isti. Možemo imati različita mišljenja, tradicije ili naglaske, a ipak biti jedno.
Jednodušnost znači da smo odlučili da je ON veći od onoga što nas razdvaja. Vrata probuđenja neće se otvoriti većom snagom i glasnoćom, nego većim zajedništvom. Odgovor na neke naše molitve nije u tome da više vičemo prema nebu, nego da se više približimo jedni drugima na zemlji.
Isus je između obećanja i ispunjenja stavio jednu riječ: AKO. Blagoslovljen vikend 🔥
- Molim li Boga da učini nešto što je On već stavio u moje ruke da učinim?
- Postoji li osoba kojoj trebam oprostiti, zid koji trebam srušiti ili prvi korak koji trebam napraviti da bi „Ako“ postalo stvarnost?
- Što mi je važnije: dokazati da sam u pravu ili sačuvati brata i sestru s kojima me Krist pozvao biti jedno?
- Jesam li zbog svojih povreda, ponosa ili potrebe da obranim vlastitu poziciju postao prepreka upravo onome za što se molim Bogu?
- Što bi se dogodilo kada bismo prestali čekati da se drugi promijene i svatko od nas uzeo u ruke svoj „ključ“ jednodušnosti?
Komentari čitatelja