Hebrejske riječi šamajim (nebesa) i šehaqim (oblaci) otkrivaju zadivljujuću Davidovu perspektivu, osobito kada uzmemo u obzir okolnosti u kojima se nalazi.
DAVID JE U ŠPILJI! Ne vidi oblake, ne uživa u sunčevoj svjetlosti, ne promatra nebesko prostranstvo. Okružen je tamom, a ipak govori o nebesima!
Dok mu okolnosti sužavaju pogled, Božja ljubav širi njegove horizonte, a njegova vjera uzdiže se do nebesa. I upravo usred te tame David izjavljuje da je Božji hesed najveća stvarnost na kojoj počiva njegov život.
Hesed nije samo ljubav u njezinu uobičajenom značenju. To je postojana, vjerna, savezna ljubav koja ne napušta onoga kome se obvezala. Ljubav koja ostaje vjerna čak i onda kada se okolnosti promijene. Ljubav koja nije utemeljena na prolaznim osjećajima, nego na Božjoj nepromjenjivoj vjernosti. Hesed je ljubav koja ne odustaje.
David zna da bez te ljubavi život postaje poput špilje: mračno mjesto ispunjeno strahom, nesigurnošću i nerazumijevanjem.
No hesed nije samo pojam koji možemo definirati. To je ljubav koju možemo upoznati i iskusiti u zajedništvu s Bogom. Ona nas poziva u odnos, oblikuje našu vjernost i preobražava naš život. Zato poznavati Boga ne znači samo znati nešto o njemu nego živjeti s njim i upoznavati dubinu njegove savezne ljubavi.
Bez toga čovjek može biti okružen ljudima, a ipak ostati duboko usamljen. Može živjeti pod otvorenim nebom, a ipak prebivati u tami vlastite duše. Nisu sve špilje pod zemljom. Neke nosimo u sebi.
„Nije dobro da čovjek bude sam“, rekao je Bog na početku stvaranja. Čovjek nije stvoren za samoću ni za tamu. Stvoren je za ljubav, odnos i zajedništvo. Ali grijeh je narušio upravo ono za što smo stvoreni. Udaljili smo se od Boga, otuđili od bližnjega i na kraju postali stranci samima sebi.
Nakon Babela čovječanstvo je izgubilo zajednički jezik, ali je zadržalo jedan koji svi razumijemo – jezik boli, straha i usamljenosti.
I zato je Davidova izjava toliko veličanstvena! On ne dopušta da mu tama odredi istinu o Bogu. Nebesa ne promatra očima nego ih vidi vjerom. Njegova sigurnost ne počiva na mjestu gdje se nalazi, nego na Onome kojega poznaje.
Špilja je stvarna. Tama je stvarna. Opasnost je stvarna. Ali Božji hesed veći je od svega što mu prijeti. Zato usred špilje može reći: „Probudit ću zoru.“ (Ps 57,9)
Jer Božja vjerna ljubav nadilazi naše okolnosti, njegova vjernost dopire dalje od naših strahova, a njegova svjetlost prodire i u najdublju tamu. I upravo je to Radosna vijest: svjetlost je došla na svijet i tama je nije nadvladala.
ŠPILJA MOŽE OGRANIČITI NAŠ POGLED, ALI NE MOŽE OGRANIČITI BOŽJU LJUBAV.
Blagoslovljen vikend 🔥
Komentari čitatelja