Misao dana
Svatko od nas kroz život nosi svoj osobni križ. Križ može predstavljati patnju koju nismo izabrali. Može predstavljati bol koju ne možemo objasniti. Može predstavljati gubitak onoga što smo voljeli. Može predstavljati razočaranje u ono za što smo vjerovali da će završiti drukčije. Može predstavljati nepravdu koju nismo zaslužili. Može predstavljati teret koji nitko drugi ne vidi. Može predstavljati ranu koju nosimo godinama. Može predstavljati nemoć- trenutak kada više ništa ne možemo popraviti. Može predstavljati rastanak koji nismo bili spremni prihvatiti. Može predstavljati šutnju neba kada molimo, a odgovor ne dolazi.
Najteži dio križa jest pitanje na koje nemamo odgovor. To je pitanje: ZAŠTO? Zašto se ovo dogodilo? Zašto baš meni, njemu ili njoj? Zašto baš sada? Zašto ovako? Zašto Bog nije spriječio? Zašto molitva nije završila onako kako smo željeli? Na sahranama se često pojavi upravo taj veliki upitnik. I ponekad je najpoštenije priznati: ne znam. Ne znam zašto se neke stvari događaju. Ne znam zašto Bog neke stvari spriječi, a neke dopusti. Ne znam zašto jedna molitva završi čudom, a druga suzama…
Zanimljivo je pogledati kako Biblija govori o tom našem pitanju "zašto". Jedan od glavnih hebrejskih izraza za "zašto" jest lammah. Sastavljen je od le - "za", "prema", "zbog" - i mah - "što". Iza pitanja lammah (zašto) može stajati pitanje o razlogu: "Zašto se ovo dogodilo?" Ali može stajati i pitanje o svrsi: "Zbog čega? Čemu sve ovo? Kome se nešto slično već dogodilo?"
I možda upravo tu počinje put vjere. Jer postoje dva načina na koja možemo nositi svoje "zašto". S jedne strane možemo pitati: "Zašto? Što je uzrok ovome?" S druge strane možemo pitati: "Zbog čega? Može li Bog čak i iz ovoga izvesti nešto što ja danas ne mogu vidjeti?" No, postoje trenuci kada moramo priznati da nemamo odgovor. Pred nekim križevima sva naša teologija, iskustvo i ljudska mudrost moraju utihnuti. I upravo ovdje dolazimo do nečega nevjerojatnog: "Zašto" nije pitanje nevjere. Jer je i Isus na križu postavio to isto pitanje:
Isus citira Psalam 22, gdje u hebrejskom tekstu stoji upravo riječ lammah- zašto. To znači da se Bog ne sablažnjava nad našim upitnicima.
Vjera ne znači da nikada ne pitamo zašto. Vjera ne znači da razumijemo sve što nam se dogodilo. Vjera ne znači da za svaku tragediju imamo teološko objašnjenje.
Pogledajte Isusove riječi: "Bože moj, Bože moj, zašto...?" Postoji upitnik. Postoji bol. Postoji osjećaj napuštenosti. Postoji pitanje bez trenutnog odgovora. No prije pitanja "zašto" stoje riječi: "Bože moj."
To je jedna od najdubljih definicija vjere. Vjera nije život bez upitnika, a nijedan upitnik nije veći od križa. I na križu je odzvanjalo jedno veliko „ZAŠTO?“. Iza tog „Zašto“ stajao je Bog. Zato priča nije završila upitnikom nego uskrsnućem. Iza križa postoji uskrsnuće. Iza groba postoji život. Iza našeg upitnika stoji Bog. Blagoslovljen vikend 🔥
Komentari čitatelja