Poslanica Titu

1

Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti

2

u nadi života vječnoga što ga, prije vremenâ vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže,

3

a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga:

4

Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega!

5

Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio:

6

je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna...

7

Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku,

8

nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv,

9

priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike.

10

Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja.

11

Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka.

12

Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Krećani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni."

13

Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri,

14

da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine.

15

Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.

16

Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni.

1

Ti, naprotiv, govori što se priliči zdravu nauku:

2

starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi, postojanosti;

3

starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice, ne ropkinje mnogog vina, nego učiteljice dobra

4

da urazumljuju mlađe neka ljube svoje muževe, djecu,

5

neka budu razumne, čiste, kućevne, dobre, podložne svojim muževima da se riječ Božja ne bi pogrđivala.

6

Mladiće isto tako potiči da budu razumni.

7

U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju - nepokvarljivost, ozbiljnost,

8

riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo.

9

Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podlažu, ugađaju im, ne proturječe,

10

ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja našega, Boga.

11

Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi;

12

odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu,

13

iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.

14

On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

15

To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlašću. Nitko neka te ne prezire.

1

Podsjećaj ih da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo,

2

nikoga da ne pogrđuju, da budu neratoborni, popustljivi, da očituju svaku blagost prema svim ljudima.

3

Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge.

4

Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga,

5

on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom

6

koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu,

7

da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.

8

Vjerodostojna je ovo riječ i hoću da to uporno tvrdiš te da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjačiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima.

9

A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svađa, i sukoba zakonskih kloni: beskorisni su i isprazni.

10

S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini

11

znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje.

12

Kad pošaljem k tebi Artemu ili Tihika, požuri se k meni u Nikopol jer sam odlučio ondje prezimiti.

13

Zenu, pravnika, i Apolona brižljivo opremi da im ništa ne ponestane.

14

A i naši neka se uče prednjačiti dobrim djelima u životnim potrebama da ne budu neplodni.

15

Pozdravljaju te svi koji su sa mnom.

Pozdravi one koji nas ljube u vjeri.

Milost sa svima vama!