Pretraga
Filters

Knjiga o Jobu - poglavlje 36

Pravi smisao Jobovih patnja
36
1 Elihu nastavi i reče:
2 "Strpi se malo, pa ću te poučit',
jer još nisam sve rekao za Boga.
3 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje
da Stvoritelja svojega opravdam.
4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi,
uza te je čovjek znanjem savršen.

5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire,
silan je snagom razuma svojega.
6 Opakome on živjeti ne daje,
nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 S pravednika on očiju ne skida,
na prijestolje ih diže uz kraljeve
da bi dovijeka bili uzvišeni.
8 Ako su negvam' oni okovani
i užetima nevolje sputani,
9 djela njihova on im napominje,
kazuje im grijeh njine oholosti.
10 Tad im otvara uho k opomeni
i poziva ih da se zla okane.
11 Poslušaju li te mu se pokore,
dani im završavaju u sreći,
u užicima godine njihove.
12 Ne slušaju li, od koplja umiru,
zaglave, sami ne znajući kako.
13 A srca opaka mržnju njeguju,
ne ištu pomoć kad ih on okuje;
14 u cvatu svoga dječaštva umiru
i venu poput hramskih milosnika.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava
i u nesreći otvara mu oči:
16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe
k prostranstvima bezgraničnim izvesti,
k prepunu stolu mesa pretiloga.

17 Ako sudio nisi opakima,
ako si pravo krnjio siroti,
18 nek' te obilje odsad ne zavede
i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata,
a čovjek jake ruke poput slaba.
20 Ne goni one koji su ti tuđi
da rodbinu na njino mjesto staviš.
21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš,
jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
Himna svemogućoj Mudrosti
22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi!
Zar učitelja ima poput njega?
23 Tko je njemu put njegov odredio?
Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
24 Spomeni se veličati mu djelo
što ga pjesmama ljudi opjevaše.
25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra,
divi se čovjek, pa ma izdaleka.
26 Veći je Bog no što pojmit' možemo,
nedokučiv je broj ljeta njegovih!
27 U visini on skuplja kapi vode
te dažd u paru i maglu pretvara.
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka,
po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
29-31 Pomoću njih on podiže narode,
u izobilju hranom ih dariva.
Tko li će shvatit' širenje oblaka,
tutnjavu strašnu njegovih šatora?
Gle, on nad sobom razastire svjetlost
i dno morsko on vodama pokriva.
32 On munju drži objema rukama
i kazuje joj kamo će zgoditi.
33 Glasom gromovnim sebe navješćuje,
stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
Napišite svoj osvrt
  • Loše
  • Izvrsno
top