Pretraga
Filters

Izaija - poglavlje 46

Belov pad
46
1 Pade Bel! Sruši se Nebo!
Prte svoje kipove na životinje i stoku,
nose ih kao breme,
teret što zamara.
2 Padaju, ruše se svi zajedno,
ne mogu spasiti one što ih nose,
nego i sami u ropstvo odlaze.

3 "Slušajte me, kućo Jakovljeva,
i svi koji ostadoste od kuće Izraelove!
Ja sam vas ponio tek što se rodiste,
i nosio vas od krila materina.

4 Do starosti vaše ja ću ostat' isti,
do vaših sjedina podupirat ću vas.
To sam činio; nosit ću vas i dalje,
pomagati vas, izbavljati.
Jahve je neusporediv
5 S kime biste me usporedili i izjednačili,
s kime prispodobili: komu da sam sličan?
6 Vade zlato iz kese
i tezuljom mjere srebro,
pa naimlju zlatara da od njeg boga načini
te pred njim padaju ničice i klanjaju se.
7 Dižu ga na rame i nose ga,
onda ga stavljaju na njegovo mjesto;
on stoji i ne miče se s njega.
Prizivaju li ga, on ne odgovara
i nikog ne spasava od nevolje njegove.
Jahve je gospodar budućnosti
8 Sjetite se toga i budite ljudi,
uzmite to k srcu, otpadnici,
9 sjetite se prošlosti pradavne:
ja sam Bog i nema drugoga;
Bog, nitko mi sličan nije!
10 Onaj sam koji od početka svršetak otkriva
i unaprijed javlja što još se nije zbilo!
Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti,
izvršit ću sve što mi je po volji.
11 S istoka zovem grabljivicu,
iz daleke zemlje zovem čovjeka svog nauma.
Rekao sam - ispunit ću,
naumio sam - izvršit ću.
12 Slušajte me, vi koji gubite srčanost
i koji ste daleko od pobjede.
13 Primičem svoju pobjedu,
nije više daleko,
spasenje moje zakasniti neće.
Na Sion ću spas staviti,
u Izraela svoju slavu."
Napišite svoj osvrt
  • Loše
  • Izvrsno
top