Pretraga
Filters
Personal menu
Košarica
Menu
All
Stari Zavjet
Novi Zavjet
Registrirajte se
Prijava
Close
Početna
Molitvene potrebe
Blog
Novi Zavjet
Stari Zavjet
Menu
Početna
Molitvene potrebe
Blog
Novi Zavjet
Stari Zavjet
Pratite nas
Početna stranica
/
Stari Zavjet
/
Izaija
/
Izaija - poglavlje 17
Izaija - poglavlje 17
Prev
Izaija - poglavlje 16
Next
Izaija - poglavlje 18
Izaija - poglavlje 17
Budite prvi koji će napisati osvrt za ovaj proizvod
O Damasku
17
1
Proroštvo o Damasku.
Gle, prestat će Damask biti gradom
i postat će hrpom ruševina;
2
njegovi gradići, dovijek napušteni,
bit će pašnjak stadima;
ležat će u njima
i nitko ih neće tjerati.
3
Izgubit će Efrajim utvrde,
a Damask kraljevstvo;
ostatku Arama zbit će se
što i slavi sinova Izraelovih -
riječ je Jahve nad Vojskama.
4
U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva,
spast će salo tijela njegova.
5
Bit će k'o kad žetelac žito hvata,
a ruka mu žanje klasje,
kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini -
6
ostat će samo pabirci;
ili kao kad se otresa maslina:
dvije-tri uljike sasvim na vrhu,
četiri ili pet na granama drveta -
riječ je Jahve, Boga Izraelova.
Kraj idolopoklonstva
7
U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu.
8
Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.
Protiv Adonisovih vrtova
9
U onaj će dan gradovi tvoji biti napušteni,
kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski
kad ih ostaviše pred Izraelcima,
i opustjet će,
10
jer si zaboravio Boga svog spasenja
i nisi se spomenuo Stijene svoje snage.
Stog' i sadiš ljupke biljke
i strane presađuješ mladice;
11
u dan kad ih posadiš, one izrastu,
a ujutro procvatu tvoje sadnice,
al' propada žetva u dan nevolje,
u dan boli neizlječive.
Poplava naroda
12
Jao, buka naroda mnogobrojnih;
buče kao što buči more;
šum narodâ koji šume
k'o što šumore silne vode.
13
Šume narodi kao što silne vode šumore,
al' kad On im zaprijeti, bježe daleko,
po gorama razvijani kao pljeva na vjetru,
k'o prašina u vihoru.
14
Navečer eto straha;
prije svanuća više ga nema:
to je sudba onih koji nas plijene
i kob onih što nas pljačkaju.
Podijeli:
Osvrti
Kontaktirajte nas
Napišite svoj osvrt
Naslov osvrta:
Tekst osvrta:
Ocjenjivanje:
Loše
Izvrsno
top