18 U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, 19 naušnice, narukvice i koprene, 20 poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese, 21 prstenje i nosne prstenove, 22 skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, 23 zrcala i košuljice, povezače i rupce.
1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3 I klicahu jedan drugome:
"Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!
Puna je sva zemlja Slave njegove!"
4 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 5 Rekoh:
"Jao meni, propadoh,
jer čovjek sam nečistih usana,
u narodu nečistih usana prebivam,
a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"
6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 7 dotače se njome mojih usta i reče:
1 U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti.
2 Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra. 3 I Jahve reče Izaiji: "Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. 4 Reci mu:
'Pazi, smiri se, ne boj se,
i nek' ti ne premire srce
od ovih dvaju ugaraka zadimljenih,
od raspaljenog bijesa Rasona aramskog
i sina Remalijina,
5 jer Aram, Efrajim i sin Remalijin
smisliše tvoju propast.'
6 Pođimo, rekoše, na Judeju,
uplašimo je i osvojimo
da u njoj zakraljimo sina Tabelova.
7 Ovako govori Jahve Gospod:
'To se neće zbiti: toga biti neće!
8-9 Damask je glava Aramcima,
a Damasku je glava Rason;
Samarija je glava Efrajimcima,
a Samariji glava je Remalija.
Još šezdeset i pet godina,
i Efrajim, razoren, neće više biti narod.
Ako se na me ne oslonite,
održat' se nećete!"
Druga opomena Ahazu - Znak Emanuela
10 Jahve opet progovori Ahazu i reče mu: 11 "Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." 12 Ali Ahaz odgovori: "Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu."
1 Reče Jahve: "Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen." 2 Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.
3 Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, 4 jer prije no što dijete počne tepati 'tata' i 'mama', nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."
Šiloah i Eufrat
5 I opet mi reče Jahve:
6 "Jer narod ovaj odbacuje
mirne tekućice Šiloaha,
a dršće pred Rasonom
i pred sinom Remalijinim,
7 navest će Gospod na vas
vodu Eufrata, silnu i veliku
- kralja asirskog i svu slavu njegovu -
i ona će izići iz rukava svoga,
preliti se preko svih obala;
8 provalit će u Judeju, razlit' se i poplaviti je,
popeti se do grla njezina;
i krila će svoja raširiti
preko cijele tvoje zemlje,
o Emanuele."
Prijetnja zavojevačima
9 Udružite se samo, narodi, al' bit ćete smrvljeni!
neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?"
12 I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. 13 Jer reče:
"Učinih snagom svoje ruke
i mudrošću svojom, jer sam uman;
uklonih međe narodima
i blaga njihova opljačkah,
kao junak oborih one
što sjede na prijestoljima.
14 Ruka moja kao gnijezda zgrabi
bogatstva naroda.
Kao što se kȕpe ostavljena jaja,
zemlju svu sam pokupio
i nikog ne bi krilima da zalepeće,
kljun otvori, zapijuče."
15 Zar se hvali sjekira
povrh onog koji njome siječe?
Hoće li se oholit' pila
povrh onog koji njome pili?
K'o da šiba maše onim koji je podiže,
il' štap diže onog koji drvo nije;
16 Jahve nad Vojskama poslat će stoga
gojaznima njegovim skončanje,
slavu će mu ognjem potpaliti,
kao što se vatra potpiruje.
17 Svjetlost Izraelova bit će poput ognja,
Svetac njegov kao plamen
koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov
i trnje njegovo u jednome danu.
18 I krasotu njegovih šuma i voćnjaka
uništit će od srčike do kore,
ona će biti k'o bolesnik što se trne;
19 ostatak stabala šumskih
bit će lako izbrojiti -
dijete će ih lako popisati.
Ime Šear Jašub
20 U onaj dan:
Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve
neće se više oslanjati na onoga koji ih bije,
već će se iskreno oslanjati na Jahvu,
Sveca Izraelova.
21 Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev
Bogu jakome.
Najava uništenja
22 Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je uništenje, pravda se prelila, 23 Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju.
1 Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu. 2 Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima.
Satira o smrti silnika
3 U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, 4 zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom:
Kako nestade silnika?
Kako nestade tlačenja?
5 Jahve slomi štap zlikovački
i žezlo vladarsko
6 što je bijesno bȉlo narode
udarcima bez kraja i konca,
što je gnjevno vladalo narodima
progoneć' ih nemilice.
7 Počiva, miruje sva zemlja
kličući od radosti.
8 Nad tobom se raduju čempresi
i cedri libanonski:
"Otkako si pao,
ne dolaze nas više sjeći!"
9 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje
da te dočeka kada dođeš.
U tvoju čast ono budi sjene,
sve zemaljske mogućnike,
ono diže s prijestolja
sve kraljeve naroda.
10 Svi ti oni progovaraju:
"I ti si skršen k'o i mi,
nama si sličan postao.
11 Oholost se tvoja sruši u Podzemlje
i buka tvojih harfa;
pod tobom je ležaj od truleži,
a crvi tvoj su pokrivač.
12 Kako pade sa nebesa,
Svjetlonošo, sine Zorin?
Kako li si oboren na zemlju,
ti, vladaru naroda?
13 U svom si srcu govorio:
'Uspet ću se na nebesa,
povrh zvijezda Božjih
prijesto ću sebi dići.
Na zbornoj ću stolovati gori
na krajnom sjeveru.
14 Uzaći ću u visine oblačne,
bit ću jednak Višnjemu.'
15 A sruši se u Podzemlje,
u dubine provalije!"
16 Koji te vide, motre te
i o tebi razmišljaju:
"Je li to čovjek koji je zemljom tresao
i drmao kraljevstvima,
17 koji je u pustinju svijet obraćao
i sa zemljom sravnjivao gradove,
koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?"
18 Kraljevi naroda svi u časti počivaju,
svaki u svojoj grobnici.
19 A ti si iz groba izbačen
kao smeće odvratno,
pokriven poklanima,
mačem probodenima,
koji su na ploče grobne pobacani
k'o strvina zgažena!
20 Nećeš se združiti s njima u grobu,
jer si zemlju svoju uništio
i narod svoj poklao.
I nikad se više neće spominjati
pleme zlikovačko.
21 Spremite pokolj djeci
za bezakonje otaca njihovih,
da se više ne dignu da osvajaju zemlju
i da ne pokriju lice svijeta!
Proroštvo protiv Babilona
22 Ustat ću na njih - riječ je Jahve nad Vojskama - i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod - riječ je Jahvina. 23 Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom - riječ je Jahve nad Vojskama.
Slom Asirije
24 Zakleo se Jahve nad Vojskama:
"Što zamislih, zbit će se,
što naumih, izvršit će se!
25 Skršit ću Asur u svojoj zemlji,
zgazit ću ga na svojim gorama.
Jaram njegov s njih će spasti,
spast će im s pleća breme njegovo."
26 Takva je odluka stvorena
protiv čitave zemlje;
takva je ruka pružena
protiv svih naroda!
27 A kad Jahve nad Vojskama odluči,
tko da se usprotivi?
Kada ruku ispruži,
tko da je odvrati?
Opomena Filistejcima
28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bî objavljeno ovo proroštvo:
13 Ovo je riječ koju nekoć reče Jahve protiv Moaba. 14 A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamničke, slava će Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit će maleno, slabo i nemoćno."
7 U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu. 8 Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.
7 U ono će vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevački, čija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion.
16 U onaj će dan Egipćani postati kao žene, drhtat će i strepiti od zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom će zamahnuti na njih. 17 Zemlja će Judina biti na užas Egiptu; kad god je se sjeti, strah će ga obuzeti zbog onoga što je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio. 18 U onaj će se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan će se od njih zvati Ir Hahres. 19 U onaj će dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice njegove. 20 To će Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedočanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlačitelja, on će im poslati spasitelja i vođu da ih izbavi. 21 I objavit će se Jahve Egipćanima, i u onaj će dan Egipćani spoznati Jahvu; služit će mu žrtvama i prinosima, zavjetovat će se i izvršavati zavjete. 22 Jahve će teško udariti Egipćane, ali će ih iscijeliti; obratit će se oni Jahvi i on će ih uslišiti i iscijeliti. 23 U onaj će dan ići cesta od Egipta do Asirije. Asirci će dolaziti u Egipat, a Egipćani u Asiriju. Egipat i Asirija služit će Jahvi.
24 U onaj će dan Izrael, treći s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. 25 Jahve nad Vojskama blagoslovit će ga: "Nek' je blagoslovljen", reći će, "moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baština moja Izrael."
1 U godini kad je vrhovni vojskovođa, koga bijaše poslao Sargon, kralj asirski, došao u Ašdod, napao ga i zauzeo, 2 u to vrijeme reče Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: "Hajde, skini kostrijet s bokova i obuću izuj s nogu." On to učini te iđaše gol i bos. 3 Tada reče Jahve: "Kao što je sluga moj Izaija tri godine išao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kušu, 4 tako će kralj asirski odvesti sužnje iz Egipta i izgnanike iz Kuša, mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta. 5 Zbunit će se tad i posramiti zbog Kuša, svoje uzdanice, i Egipta, svojega ponosa. 6 I reći će u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica naša kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga. A kako da se mi spasimo?'"
16 Da, ovako mi reče Gospod: "Još jedna godina, godina nadničarska, i nestat će sve slave Kedrove. 17 A od mnogobrojnih strijelaca među hrabrim sinovima Kedrovim malo će ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.
24 O njega će se vješati sva slava njegova doma očinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuđe, od zdjelica do ćupova. 25 U onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama - izvući će se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit će se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit će se, jer je Jahve govorio.
15 Dogodit će se, u onaj dan, da će Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru će biti kao bludnici iz pjesme:
16 "Uzmi citaru i skići se gradom,
bludnice zaboravljena!
Sviraj lijepo, pjevaj mnogo,
da te se spomenu!"
17 Poslije sedamdeset godina pohodit će Jahve Tir. I grad će opet dobivati svoju plaću bludničku. Podavat će se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje. 18 Ali će njegova dobit i plaća biti posvećena Jahvi; neće se zgrtati ni čuvati, nego će njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom da imaju hrane do sita i doličnu odjeću.
5 Kao sitna prašina bit će mnoštvo tvojih dušmana,
kao pljeva razvijana - rulja silnika:
i odjednom, u tren oka:
6 pohodit će te Jahve nad Vojskama
grmljavinom, tutnjem, bukom velikom,
vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire.
7 Bit će k'o san, utvara noćna:
mnoštvo svih naroda
što vojuje s Arielom
i svih onih koji zavojštiše na nj
i na utvrde njegove
i koji ga odasvud pritijesniše.
8 Bit će kao kad gladan sanja da jede,
a probudi se prazna želuca;
i kao kad žedan sanja da pije,
pa se, iznemogao, suha grla probudi.
Tako će se dogoditi mnoštvu naroda
koji vojuju protiv Gore sionske.
9 Stanite, skamenite se od čuda,
oslijepite i obnevidite!
Pijani su, ali ne od vina,
posrću, ali ne od silna pića.
10 Jahve je izlio na vas
duh obamrlosti,
zatvorio je oči vaše - proroke,
zastro glave vaše - vidioce.
Tajna objave
11 Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: "De, čitaj to!" - on će odgovoriti: "Ne mogu jer je zapečaćena." 12 A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: "Čitaj to!" - on će odvratiti: "Ne znam čitati."
19 Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. 20 Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se više neće kriti tvoj Učitelj - oči će ti gledati Učitelja tvoga. 21 I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: "To je put, njime idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. 22 Smatrat ćeš nečistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit ćeš ih kao nečist i reći im: "Napolje!" 23 A on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pásti u onaj dan po prostranim pašnjacima. 24 Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. 25 I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potokâ i rječicâ - u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. 26 Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca.
Propast Asirije
27 Gle, ime Jahve izdaleka dolazi,
gnjev njegov gori,
dim je neizdrživ.
Usne su mu pune jarosti,
jezik mu oganj što proždire.
28 Dah mu je kao potok nabujali
što do grla seže.
On dolazi da prosije narode rešetom zatornim,
da stavi uzde zavodljive u čeljusti naroda.
29 Tad će vam pjesma biti kao u noćima blagdanskim,
1 Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvrđene judejske gradove i osvoji ih. 2 Tada pošalje asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 3 K njemu iziđe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov.
4 Veliki im peharnik reče: "Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: 'Kakvo je to uzdanje u koje se uzdaš? 5 Misliš li da su prazne riječi već i savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 6 Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' 7 Možda ćete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom klanjajte!' 8 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih. 9 Kako ćeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanike! 10 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'"
11 Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama." 12 Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?"
13 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove riječi: "Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskoga! 14 Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 15 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreći: Jahve će nas sigurno izbaviti: ovaj grad neće pasti u ruke kralju asirskom. 16 Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca 17 dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda. 18 Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreći vam: Jahve će vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke? 20 Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?'"
21 Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" 22 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopćiše mu riječi velikoga peharnika.
1 Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3 Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. 4 Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'"
5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6 on im reče: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7 Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'"
Povratak velikog peharnika
8 Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. 9 Dočuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega.
Drugi Sanheribov pokušaj
Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 10 "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja. 11 Ti znaš što su kraljevi asirski učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? 12 Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"
14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: 16 "Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.
17 Prikloni uho, Jahve, i počuj!
Otvori oči, Jahve, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
18 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 19 pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. 20 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!"
Izaijino proroštvo
21 Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.' 22 Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega:
Prezire te, ruga ti se,
djevica, Kći sionska;
za tobom maše glavom
kći jeruzalemska.
23 Koga si grdio, hulio?
Na koga si glasno vikao,
ohol pogled dizao?
Na Sveca Izraelova!
24 Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda.
Govorio si: s mnoštvom kola
ja popeh se na vrh gorā,
na najviše vrhunce Libanona.
Posjekoh mu ja cedre najviše
i čemprese ponajljepše.
Dosegoh mu vrh najviši,
i vrt njegov šumoviti.
25 Kopao sam i pio sam
vode tuđe;
stopalima tad isuših
sve rijeke egipatske.
26 Čuješ li dobro?
Odavna to sam snovao,
odiskona smišljao,
sada to ostvarujem:
na tebi je da prometneš
gradove tvrde u razvaline;
27 stanovnici njini, nemoćni,
prepadnuti i smeteni,
bjehu kao trava u polju
kao mlado zelenilo,
kao trava vrh krovova
opaljena vjetrom istočnim.
28 Znam kad se dižeš i kad sjedaš,
kad izlaziš i kad se vraćaš.
29 Jer bjesnio si na me
i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe,
prsten ću ti provući kroz nozdrve,
uzde stavit' u žvale,
vratit ću te putem
kojim si došao!
Znak Ezekiji
30 A znak nek' ti bude ovo:
ove će se godine jesti što se samo òkrūnī,
dogodine što samo uzraste,
a treće godine sijte i žanjite,
sadite vinograde, jedite im rod.
31 Preživjeli iz kuće Judine,
žilje će pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.
32 Jer će iz Jeruzalema izaći Ostatak.
Sačuvani s gore Siona.
Sve će to učinit' ljubomora Jahve nad Vojskama.
Proroštvo o Asiriji
33 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom:
U ovaj grad on ući neće,
ovamo strijele svoje neće izmetati,
k njemu neće ni štit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
34 Vratit će se putem kojim je i došao,
u grad ovaj neće ući -
riječ je Jahvina.
35 Grad ću ovaj štitit, zakriliti ga,
sebe radi i rad sluge svoga Davida."
Sanheribova kazna
36 Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
37 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 38 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.'" 2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3 "Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač.
4 Tada dođe riječ Jahvina Izaiji: 5 "Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. 6 Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!'"
7 Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: 8 sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo.
Ezekijina pjesan
9 Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti:
10 "Govorio sam: U podne dana svojih
ja moram otići.
Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano
za ostatak mojih ljeta.
11 Govorio sam: Vidjet više neću Jahve
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga
od stanovnika ovog svijeta.
12 Stan je moj razvrgnut,
bačen daleko,
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao
da bi me otkinuo od osnove.
Od jutra do noći skončat ćeš me,
13 vičem sve do jutra;
kao što lav mrska kosti moje,
od jutra do noći skončat ćeš me.
14 Poput laste ja pijučem,
zapomažem kao golubica,
uzgor mi se okreću oči,
zauzmi se, jamči za me.
15 Kako ću mu govoriti
i što ću mu reći?
Tȁ on je koji djeluje.
Slavit ću te sva ljeta svoja,
premda s gorčinom u duši.
16 Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.
Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,
17 bolest će mi se pretvorit' u zdravlje.
Ti si spasio dušu moju
od jame uništenja,
za leđa si bacio
sve moje grijehe.
18 Jer Podzemlje ne slavi te,
ne hvali te Smrt;
oni koji padnu u rupu
u tvoju se vjernost više ne uzdaju.
19 Živi, živi, jedino on te slavi
kao ja danas.
Otac naučava sinovima
tvoju vjernost.
20 U pomoć mi, Jahve priteci,
i mi ćemo pjevati uz harfe
sve dane svojega života
pred Hramom Jahvinim."
21 Izaija naloži: "Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti." 22 Ezekija upita: "Po kojem ću znaku prepoznati da ću uzići u Dom Jahvin?"
1 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše čuo da se razbolio i ozdravio. 2 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao.
3 Tada prorok Izaija dođe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." 4 Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ničega što im nisam pokazao."
5 Tad Izaija reče Ezekiji: "Čuj riječ Jahve nad Vojskama: 6 'Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati,' kaže Jahve. 7 'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke će uzeti da budu uškopljeni dvorani babilonskoga kralja.'" 8 Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je riječ koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Bit će barem mira i sigurnosti za moga života."
9 Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. 10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? 11 Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom.
12 Kovač ga izrađuje na živu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snažnom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.
13 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. 14 Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. 15 Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. 16 Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." 17 Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."
18 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. 19 Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?"
20 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasti svog života i nikad neće reći: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"
14 Doskora će biti slobodan sužanj, neće umrijeti u jami, niti će mu kruha nedostajati. 15 Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buče, ime mi je Jahve nad Vojskama. 16 Svoje sam ti riječi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!"
3 Jest, ovako govori Jahve: "Bili ste prodani nizašto i bit ćete otkupljeni bez novaca." 4 Jest, ovako govori Gospod Jahve: "Moj je narod sišao nekoć u Egipat da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci nizašto potlačiše. 5 Ali sada, čemu sam ja ovdje - riječ je Jahvina - kad je moj narod bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - riječ je Jahvina - i bez prestanka se danomice ime moje huli. 6 Zato će narod moj poznati moje ime i shvatit će u onaj dan da sam ja koji govorim: 'Evo me!'"
10 "Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 11 tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."
1 Ovako govori Jahve: "Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost."
2 Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela.
3 Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: "Jamačno će me Jahve odvojiti od svojega naroda." Neka uškopljenik ne govori: "Ja sam, evo, tek suho drvo."
4 Jer ovako govori Jahve: "S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome - 5 podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno.
6 A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, 7 njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode."
8 Riječ je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: "Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani."
21 "A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.
4 tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene,
pustit ću na njih ono čega se plaše.
Jer zvao sam, a nitko se ne odazva,
govorio sam, a nitko ne posluša,
nego su činili što je zlo u očima mojim,
izabrali ono što mi nije po volji."
Apokaliptička pjesma
5 Poslušajte riječ Jahvinu,
vi koji od njegove riječi dršćete.
"Govore braća vaša koja na vas mrze
i odbacuju vas radi moga imena:
'Neka se proslavi Jahve,
pa da radost vašu vidimo.'
Ali oni će biti postiđeni."
6 Čuj! Buka iz grada,
glas iz Hrama!
Glas je to Jahve koji uzvraća
svojim neprijateljima.
7 Prije neg' bolove oćutje,
eto je rodila.
Prije neg' trudove osjeti,
porodi dječaka.
8 Tko je takvo što čuo,
tko je takvo što vidio?
Može li se zemlja
u jednom danu napučiti?
Može li se narod
odjednom roditi?
A tek što je osjetila trudove,
Sionka rodi sinove!
9 "Zar bih ja otvorio krilo materino
a da ono ne rodi?" - govori Jahve.
"Zar bih ja, koji dajem rađanje,
zatvorio maternicu?" - kaže Bog tvoj.
10 Veselite se s Jeruzalemom,
kličite zbog njega svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte s njime
svi koji ste nad njim tugovali!
11 Nadojite se i nasitite
na dojkama utjehe njegove
da se nasišete i nasladite
na grudima krepčine njegove.
12 Jer ovako govori Jahve:
"Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti
i kao potok nabujali
bogatstvo naroda.
Dojenčad ću njegovu na rukama nositi
i milovati na koljenima.
13 Kao što mati tješi sina,
tako ću i ja vas utješiti -
utješit ćete se u Jeruzalemu."
14 Kad to vidite, srce će vam se radovati
i procvast će vam kosti k'o mlada trava.
Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama
i gnjev nad neprijateljima njegovim.
15 Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem
- bojna su mu kola poput vihora -
da u jarosti gnjev svoj iskali
i prijetnje svoje u ognju žarkome.
16 Da, sudit će Jahve ognjem
i mačem svakom smrtniku:
pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti.
Protiv poganskih misterija
17 Oni koji se posvećuju i čiste
u vrtovima iza onog jednog u sredini,
koji jedu svinjetinu, nečisto i miševe -
svi će zajedno izginuti, riječ je Jahvina.
18 Ja dobro poznajem
njihova djela i namjere njihove.
Jahvina Slava među narodima
"Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! 19 Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. 20 I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu. 21 I uzet ću sebi između njih svećenike, levite" - govori Jahve.