Mnogo puta sam razgovarala s ljudima i često nam je tema Bog i općenito ono, kako ga prepoznajemo u našim životima, kao i to što mi želimo Njemu pružiti. Ne mogu se oteti dojmu, da moja braća i sestre imaju neobično očekivanje od Njega, odnosno, da će On u našim životima činiti samo „velika“ djela. Premda su meni sva Njegova djela velika, tu sam mislila na djela poput, iscjeljenja, oživljavanje mrtvih i sl.
Došla mi je misao da je to glavni razlog, zašto Ga mi ne primjećujemo u našim životima.
Da, čuda su dio svakodnevnice i nisu uopće rijetka pojava, čak štoviše, dešavaju se svaki dan. Ako gledate da živite sa svojim Bogom, on živi s vama u svim situacijama. On je tu i kad mislite da Ga ne trebate, jer On je Emanuel, Bog s nama.
„Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.“ AMEN!
Dakle, nije ništa čudno u tome što suprug i ja vidimo Božju intervenciju i u malim baš kao i u velikim situacijama. Ovo svjedočanstvo je jedno malo čudo, no za mene vrlo, vrlo VELIKO! Neka je sva čast i slava našem Ocu nebeskom koji nam se očitovao u svom Sinu, Isusu Kristu iz Nazareta, našem Spasitelju i Otkupitelju, bez kojeg naše tijelo nikada ne bi postalo Hram Duha svetog.
Evo jednog kratkog događaja.
Jednog dana smo se uputili na duži hod s troje male djece do središta grada, udaljenog 30-ak minuta bržeg hoda. Od njih troje, dvojica su mlađi od godinu dana, dakle, bebe 😊
Spavali su u jednom smjeru, no kad smo trebali ići kući počeo je plač.
Zamislite situaciju, mrak, hladno, vjetar piri i dvije bebe koje vrište. Ne, oni ne prestaju vrištati dok ih se ne uzme u ruke i nahrani ili utješi na drugi način. Da stvar bude gora, suprug je ostao sa starijim djetetom u gradu.
Znajući, ako nastave plakati po hladnom zraku narednih 30 min do kuće, zasigurno možemo očekivati probleme s grlom i eventualnu temperaturu sljedećeg dana. Imat bolesnu djecu nije baš opcija koju želite uz, ionako česte, neprospavane noći.
Krenula sam kući, u sebi sam zamolila našeg Kralja:
„molim te Kralju i Spasitelju moj, učini čudo sluškinji svojoj, da djeca prestanu plakati … da ne plaću do kuće …. da se ne razbole.“
U istom trenu, bebe prestaju plakati! Naizgled, nitko ništa nije napravio, no ZNAM da je pomoć uvijek uz nas. To je čudo. Svatko tko ima malu djecu, zna što se mora učiniti da dijete prestane plakati, a dodajmo, da su tu u pitanju dvije bebe. Osluškivala sam svaki minut i žurno išla prema kući, sva radosna i ushićena uslišanom molitvom.
Naš Bog čeka na nas, čeka da mu zavapimo, da se oslonimo na njega kao mala djeca.
"Jer kažem vam, ako ne postanete kao ova djeca, ne, nećete vidjeti Kraljevstvo nebesko".
Tražite Boga i naći ćete Ga, on čeka na vas.
Blagoslovljeno ime Jahve u vijeke!
