Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama -
2
kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -
3
pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati
4
da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
I. KRSTITELJEVO I ISUSOVO ROĐENJE I SKROVITI ŽIVOT
Navještenje Krstiteljeva rođenja
5
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
6
Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
7
No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
8
Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
9
ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad.
10
Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
11
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.
12
Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.
13
No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
14
Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.
15
Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe.
16
Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
17
Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."
18
Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi."
19
Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
20
I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."
21
Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.
22
Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
23
Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.
24
Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:
25
"Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."
Navještenje Isusova rođenja
26
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret
27
k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
28
Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"
29
Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
30
No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
31
Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.
32
On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
33
i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."
34
Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?"
35
Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
36
A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
37
Ta Bogu ništa nije nemoguće!"
38
Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.
Marijin pohod Elizabeti
39
Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
40
Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
41
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga
42
i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
43
Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
44
Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.
45
Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
Hvalospjev Marijin
46
Tada Marija reče:
"Veliča duša moja Gospodina,
47
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
48
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
49
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
50
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
51
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
52
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
53
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
54
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
55
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
56
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Rođenje Ivana Krstitelja
57
Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
58
Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
59
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
60
no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!"
61
Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao."
62
Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
63
On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude,
64
a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
65
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
66
I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
67
A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
Hvalospjev Zaharijin
68
"Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj!
69
Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
70
kao što obeća na usta svetih proroka
svojih odvijeka:
71
spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
72
iskazati dobrotu ocima našim
i sjetiti se svetog Saveza svojega,
73
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati
74
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
75
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
76
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
77
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu
po otpuštenju grijeha njihovih,
78
darom premilosrdnog srca Boga našega
po kojem će nas pohoditi
Mlado sunce s visine
79
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira."
Krstiteljev skroviti život
80
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.
2
Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
3
Svi su išli na popis, svaki u svoj grad.
4
Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem -
5
da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
6
I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi.
7
I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
Pohod pastira
8
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada.
9
Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše.
10
No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
11
Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.
12
I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama."
13
I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
14
"Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!"
15
Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin."
16
I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
17
Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu.
18
A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
19
Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
20
Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Obrezanje i prikazanje u Hramu
21
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
22
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu -
23
kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! -
24
i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Šimunovo proroštvo
25
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.
26
Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
27
Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon,
28
primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
29
"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
30
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
31
koje si pripravio
pred licem svih naroda:
32
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga."
33
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori.
34
Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan -
35
a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
Anino proroštvo
36
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina,
37
a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.
38
Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Isusov skroviti život
39
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
40
A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Isus među učiteljima
41
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.
42
Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom.
43
Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.
44
Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.
45
I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
46
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.
47
Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.
48
Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili."
49
A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?"
50
Oni ne razumješe riječi koju im reče.
Isus u Nazaretu
51
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
52
A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene,
2
za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.
3
On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha
4
kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:
Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
5
Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!
Što je krivudavo, neka se izravna,
a hrapavi putovi neka se izglade!
6
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
7
Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe?
8
Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu.
9
Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca."
10
Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?"
11
On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako."
12
Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?"
13
Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno."
14
Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom."
15
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist.
16
Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
17
U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim."
18
I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.
19
A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela.
20
Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati.
17
Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
18
Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
19
proglasiti godinu milosti Gospodnje.
20
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
21
On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."
22
I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
23
A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju."
24
I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.
25
Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji.
26
I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj.
27
I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac."
28
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom,
29
ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave.
I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
18
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj.
19
Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
20
Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!"
21
Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"
22
Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi?
23
Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?'
24
Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!"
25
I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
26
A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviđeno!"
A oni mu rekoše: "Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju."
34
Reče im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima.
35
Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!"
36
A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga."
37
"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti.
38
Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!"
39
"I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"
Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog
18
nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi.
19
Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.
"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.
30
Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj."
31
"I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima."
32
"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje.
33
Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.
34
Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati."
35
"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima."
"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.
38
Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."
39
A kaza im i prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?
40
Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj."
41
"Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?
42
Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu."
"Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam?
47
Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan:
48
sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena.
49
A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika."
Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum.
2
Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag.
3
Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu.
4
Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš
5
jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio."
6
Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj.
7
Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj.
8
Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini."
9
Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere."
10
Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.
Uskrišenje sina udovice iz Naina
11
Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet.
12
Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
13
Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!"
14
Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!"
15
I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
16
Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!"
17
I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika
19
i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?"
20
Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'"
21
Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.
22
Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje.
23
I blago onom tko se ne sablazni o mene."
24
Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
25
Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima.
26
Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka!
27
On je onaj o kome je pisano:
Evo, šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim
da pripravi put pred tobom.
28
Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega."
29
Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom.
30
Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.
Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.
27
Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama.
28
Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!"
29
Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju.
30
Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reče: "Legija", jer u nj uđoše mnogi zlodusi.
31
I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.
32
A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti.
33
Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.
34
Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima.
35
A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se.
36
A očevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio.
37
I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade.
On uđe u lađu i vrati se.
38
A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći:
39
"Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog." On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus.
Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali.
41
I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću.
42
Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.
43
A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti,
44
priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.
45
I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće."
46
A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene."
47
A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila.
48
A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"
49
Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja."
50
Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!"
51
Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.
52
A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!"
53
No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla.
54
On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"
55
I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.
56
Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.
Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida.
11
Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.
12
Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju."
13
A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod."
14
A bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset."
15
I učine tako: sve ih posjedaju.
16
A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo.
17
Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.
Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli.
29
I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
30
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.
31
Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.
32
No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj.
33
I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori.
34
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše.
35
A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"
36
I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći.
47
Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se
48
i reče im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!"
"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru.
14
Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama.
15
I ti Kafarnaume!
Zar ćeš se do neba uzvisiti?
Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.
16
Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla."
Pravi razlog apostolske radosti
17
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!"
18
A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.
19
Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi.
20
Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."
U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo.
22
Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi."
23
Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: "Blago očima koje gledaju što vi gledate!
24
Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!"
I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?"
26
A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?"
27
Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!"
28
Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš."
Milosrdni Samarijanac
29
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?"
30
Isus prihvati i reče:
"Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva.
31
Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe.
32
A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe.
33
Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se
34
pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj.
35
Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'"
36
"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?"
37
On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"
Marta i Marija
38
Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću.
39
Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.
40
A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne."
41
Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo,
42
a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."
Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.
30
Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju."
31
"Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona!
32
Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!"
Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu.
38
Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra.
39
A Gospodin mu reče: "Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti.
40
Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu.
41
Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto."
42
"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti."
43
"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima.
44
Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode."
45
Nato će neki zakonoznanac: "Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš."
46
A on reče: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete."
47
"Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše.
48
Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!
49
Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati -
50
da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta,
51
od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!"
52
"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući."
53
Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja
54
vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.
Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: "Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.
2
Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati.
3
Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima."
Zatim reče svojim učenicima: "Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući.
23
Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela.
24
Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica!
25
A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat?
26
Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti?
27
Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.
28
Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!"
29
"Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se!
30
Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno.
31
Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!"
32
"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo."
33
"Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.
34
Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti."
"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene,
36
a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.
37
Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih.
38
Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!"
39
"A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće.
40
I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
41
Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?"
42
Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?
43
Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi.
44
Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim."
45
"No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se,
46
doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima."
47
"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca.
48
A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."
Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu.
59
Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića."
Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava.
2
Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca?
3
Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!
4
Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca?
5
Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti."
Neplodna smokva
6
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe
7
pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?'
8
A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim.
9
Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'"
Ozdravljenje zgrbljene žene u subotu
10
Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi.
11
Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti.
12
Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!"
13
I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.
14
Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio - govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!"
15
Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu?
16
Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?"
17
Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.
Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima.
23
Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče:
24
"Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći."
25
"Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!'
26
Tada ćete početi govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!'
27
A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'"
28
"Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene.
29
I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.
30
Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji."
Herod lisica
31
U taj čas pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti."
32
A on će njima: "Idite i kažite toj lisici: 'Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem.
33
Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.'"
"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste!
35
Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.
2
Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest.
3
Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?"
4
A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti.
5
A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?"
6
I ne mogoše mu na to odgovoriti.
Pouka o poniznosti
7
Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
8
"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe,
9
te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto.
10
Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima,
11
jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
Izbor uzvanika
12
A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.
13
Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
14
Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!"
16
A on mu reče:
"Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge.
17
I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!'
18
A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.'
19
Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.'
20
Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'"
21
"Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'
22
I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.'
23
Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.'
24
A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:
26
"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
27
I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!"
28
"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti:
29
da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide:
30
'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!'
31
Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća?
32
Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir."
33
"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."
34
"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti?
35
Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja.
2
Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!'
3
Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.
4
Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'"
5
"I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.'
6
A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.'
7
Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'"
8
"I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti."
Ne može se služiti dvojici gospodara
9
"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore."
10
"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.
11
Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti?
12
I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?"
13
"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
Protiv pohlepnih farizeja
14
Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.
15
On im reče: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom."
Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao."
Služiti ponizno
7
"Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?'
8
Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?'
9
Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno?
10
Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"
Deset gubavaca
11
Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.
12
Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko
13
i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
14
Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se.
15
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas.
16
Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.
17
Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica?
18
A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?"
19
A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"
Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika
30
govoreći: "Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite.
31
Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'"
32
Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao.
33
I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: "Što driješite magare?"
34
Oni odgovore: "Gospodinu treba."
35
I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa.
36
I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.
37
A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:
38
"Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!"
39
Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Učitelju, prekori svoje učenike."
40
On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!"
Isus plače nad Jeruzalemom
41
Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim
42
govoreći: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!
43
Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.
44
Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja."
Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?"
8
A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima.
9
A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak."
10
Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.
11
I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba."
12
"No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega.
13
Zadesit će vas to radi svjedočenja."
14
"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu!
15
Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik.
16
A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti."
Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.
48
Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?"
49
A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?"
50
I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
51
Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga.
52
Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!
53
Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina."
Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
55
A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.
56
Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!"
57
A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!"
58
Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!"
59
I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!"
60
A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!"
I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.
61
Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta."
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!"
37
Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha.
38
Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?
39
Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."
40
Rekavši to, pokaza im ruke i noge.
41
I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?"
42
Oni mu pruže komad pečene ribe.
43
On uzme i pred njima pojede.
44
Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano."
45
Tada im otvori pamet da razumiju Pisma
46
te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih,
47
i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.'
48
Vi ste tomu svjedoci.
49
I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."