Gorski vijenac – P.II P. Njegoš
Tako bih mogao, ukratko, opisati našeg Boga i način na koji nas koristi. Nismo mi bitni, već je bitno da mu se predamo s vjerom i on će od nas napraviti ubojito oružje protiv svakog zla.
Uz Njega je sve moguće, svi neprijatelji dršću na putu, kad je On naš Put, Istina i Život.
„Jedanput će oni zadrhtati od tjeskobe, gdje nema razloga za drhtanje; jer će Bog razasuti kosti neprijatelja; ti ćeš ih posramiti, jest, Bog će ih zabaciti“
Psalam 53,5
No, koje je svjedočanstvo naše, da tako zboriti možemo?
Gdje nas je to Gospodin slao, a da se postidjeti nismo morali? Gdje nas je Otac naš nebeski pozvao, da gledamo i svjedočimo njegovim djelima?
Ovo je svjedočanstvo naše, ni prvo ni zadnje (ako Bog da), kojim mi svjedočimo, iz prve ruke, djela Njegova i Slavu Njegovu.
Kako je naš posao da obilazimo tvrtke, a u tvrtkama rade ljudi, s ljudskim problemima, vidjesmo jednu patnju. To je bila patnja roditelja koje gleda dijete svoje u zagrljaju smrtne bolesti.
Može li tu patnju netko bolje osjetiti od majke koja ima svoju djecu? Tako je moja supruga „dobila“ misao po kojoj smo mi u vjeri krenuli u Božju službu. Misao je bila da postimo i mi smo postili tjedan dana. Tjedan dana je bilo do vremena kada smo planirali službeni put u Zagreb.
Došli smo u Zagreb u nadi da se susretnemo s ocem bolesnog djeteta, kojeg su moja sestra S. i moja supruga I. već upoznale na poslovnom sastanku. Svo troje smo čekali da se otac pojavi i ugodno smo se iznenadili kada je došao. Kada služite Bogu, računajte da njegov protivnik neće to gledati blagonaklono. Iskoristiti će svaki vaš strah i nevjera se rađa. Tu će udariti na najslabiju kariku, a to je u ovom slučaju bio otac.
Sjeli smo i počeli pričati, ćaskati, kao da smo se našli radi neke potpuno benigne teme. U jednom trenutku, osjetili smo poticaj da svjedočimo ocu, što je nama Bog učinio u našim životima. Koje probleme je riješio i kako smo mi izbavljeni iz ropstva naše duše. No iskreno, tada su svi naši bivši problemi izgledali bijedno i bezazleno, usporedno s tjeskobom oca koji bdije nad svojim smrtno bolesnim djetetom.
Osjetili smo da otac prima svjedočanstva i na naš prijedlog nas zove da se dođemo pomoliti za zdravlje djevojčice M. To nam je bio dobar znak da je Bog s nama. Djevojčica M. je bila u situaciji, da joj se vratila maligna bolest koja je noćna mora odraslima, a kamoli djeci.
Sjećam se, počeo je već mrak i kiša je padala kao iz kabla. Mi smo radosni išli prema bolnici sv.Duh u Zagrebu, pored koje je stan za roditelje čija su djeca oboljela od malignih bolesti. Moja supruga odjednom osjeća lagani nemir i u misao joj dolazi nejasna poveznica s majkom djevojčice. Ubrzo nakon toga, a već smo bili blizu Črnomerca, zove nas otac i javlja da se majka djevojčice jako uznemirila i da neće dozvoliti da se molimo za nju. Ipak, neka dođemo na čaj, jer prešli smo dugi put.
U onoj kiši i standardnoj gužvi, pronalazimo parking odmah pored stana i čekamo oca. Dolazimo do ulaza ispred stana i molimo Oca našeg Nebeskog za vjeru i hrabrost. Tijekom molitve smo osjetili ognjeni stup, sve do neba … nismo baš svi troje, no do sada ste već mogli shvatiti tko jest 😊😊😊
Dolazi otac i ulazimo u stan. Ne znamo kako će nas to zateći. Ulazimo i vidimo malu, slatku, živahnu trogodišnju curicu M. kojoj nimalo ne smeta što nema niti jednu vlas na svojoj glavi. Nakon kratkog razgovora, majka nam odmah daje do znanja, da ne dozvoljava našu molitvu nad njenim djetetom.
Mi nismo mogli doći k sebi, suze samo što ne izbiju na površinu. Pa zar sve ovo, i ne možemo više dalje? Njezin suprug ju je podržao i zamolio da odemo te što se njega tiče, neka se mi molimo drugdje, ako baš želimo.
Odlazimo poraženi i razočarani …. Shvaćamo da je protivnik našao put da spriječi blagoslov obitelji …. Odlazimo na večeru koja je bila planirana za slavlje, no shvatismo to kao situaciju u kojoj nas Gospodin učvršćuje. Uz svo naše nastojanje da dođe do ozdravljenja, bit će situacija kada to, jednostavno, neće ići na način kako mi želimo.
Završavamo s večerom i iznenada me preplavi misao „Otac djevojčice je dao pristanak“ …. Shvaćamo da je dao pristanak za primanje blagoslova i shvatismo da je to bila sotonina zamka. Otišli smo, misleći da naše molitve neće biti od koristi. Odmah smo otišli do naše hotelske sobe, kleknuli na koljena i molili sa žarom. Nakon nekog vremena, supruga je rekla. Molitva je uslišana, M. je sada zdrava.
Danas, 6. srpnja, saznali smo da je to Istina koje je kroz našu vjeru u Put dala Život djevojčici M.
Neka vam ovo svjedočanstvo bude na blagoslov i spoznaju, da koliko se god osjećate slabo, nevažno ili bezvrijedno, vjerujte, da uz vjeru u Boga, možete biti iskorišteni za Njegova velika djela.
Mir sestrama, braći i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! Milost sa svima koji ljube Gospodina našega Isusa Krista – u neraspadljivosti.
