Pretraga
Filters

1. poslanica Solunjanima

Sortirajte kao
Prikaz po stranici

1. poslanica Solunjanima poglavlje 01

1

1

Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir!
I. ODNOS MISIONARA PAVLA I SOLUNJANA
1. OSNUTAK CRKVE
Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana

2

Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama

3

spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim.

4

Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja

5

jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili.

6

I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga

7

tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.

8

Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo.

9

Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu

10

i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.

1. poslanica Solunjanima poglavlje 02

Pavlovo djelovanje u Solunu
2

1

Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.

2

Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje.

3

Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare,

4

nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.

5

Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.

6

Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -

7

premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.

8

Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.

9

Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas.

10

Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.

11

Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,

12

poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
Vjera i strpljivost Solunjana

13

Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.

14

Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova,

15

koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive

16

kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
2. NAKON ODLASKA VJEROVJESNIKA

17

A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice.

18

Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona.

19

Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?

20

Vi ste doista slava naša i radost!

1. poslanica Solunjanima poglavlje 03

Pavao šalje Timoteja u Solun
3

1

Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami

2

te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri

3

da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni:

4

doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo.

5

Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.
Zahvala za dobre vijesti

6

A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas -

7

zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju.

8

Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu!

9

I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,

10

dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?
Pavlova molitva

11

A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama!

12

Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama.

13

Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.
II. SMJERNICE I POTICAJI

1. poslanica Solunjanima poglavlje 04

Svetost, čistoća i ljubav
4

1

Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete!

2

Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.

3

Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje - da se uzdržavate od bludnosti,

4

da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju,

5

a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,

6

pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo.

7

Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.

8

Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.

9

A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge,

10

a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete

11

pa da se trsite mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili,

12

te tako časno živite prema onima vani i nikoga ne trebate.
Uskrsnuće o Kristovu Dolasku

13

Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.

14

Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.

15

Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli.

16

Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,

17

a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.

18

Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

1. poslanica Solunjanima poglavlje 05

Budnost u iščekivanju Dolaska Gospodinova
5

1

A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam.

2

Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.

3

Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.

4

Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac:

5

ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame.

6

Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.

7

Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju.

8

A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja!

9

Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu,

10

koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo.

11

Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite.
Nekoliko zahtjeva zajedničkog života

12

Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas;

13

s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela!
Gajite mir među sobom!

14

Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima!

15

Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima.

16

Uvijek se radujte!

17

Bez prestanka se molite!

18

U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.

19

Duha ne trnite,

20

proroštava ne prezirite!

21

Sve provjeravajte: dobro zadržite,

22

svake se sjene zla klonite!
ZAVRŠNA ŽELJA I POZDRAV

23

A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

24

Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.

25

Braćo, molite i za nas!

26

Pozdravite svu braću cjelovom svetim.

27

Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći.

28

Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!

top